The Elements of Theology
- Downloads：2386
- Type：Epub+TxT+PDF+Mobi
- Create Date：2021-04-24 14:57:08
- Update Date：2025-09-06
- Status：finish
- Author：Proclus
- ISBN：0198140975
- Environment：PC/Android/iPhone/iPad/Kindle
- Download
Summary
Proclus' Elements of Theology is a concise summa of the Neoplatonic system in its fully developed form; and for the student of late Greek thought， second in importance only to the Enneads of Plotinus。 Dodds has provided a critical text based on a personal examination of some forty manuscripts， together with an English translation and a philosophical and linguistic commentary。 This second edition includes an Appendix of Addenda et corrigenda and is still widely regarded and respected as the definitive edition of the text today。
Reviews
Caleb Abraham
，
Sometimes felt like reading John Scotus Eriugena。 Will definitely need to read a digestion of this in Ficino's Platonic Theology。。。 Sometimes felt like reading John Scotus Eriugena。 Will definitely need to read a digestion of this in Ficino's Platonic Theology。。。 。。。more
Acacia
，
I HAVE READ IT ONCE， TO UNDERSTAND IT AGAIN I MUST RE-Read
A。J。 McMahon
，
I can thoroughly recommend this edition of Proclus's E。 T。 as it is painstakingly set out and translated by Professor Dodds， who dots every i and crosses every academic t。 However， I found Dodds's footnotes and comments to not always be helpful， as Dodds is a bit of a modern day rationalist who therefore can't fully enter into the Neoplatonist spirit of things。 Still， if you want to read the Elements of Theology by Proclus， this is the edition for you。 As for the E。T。 itself， it is modelled on E I can thoroughly recommend this edition of Proclus's E。 T。 as it is painstakingly set out and translated by Professor Dodds， who dots every i and crosses every academic t。 However， I found Dodds's footnotes and comments to not always be helpful， as Dodds is a bit of a modern day rationalist who therefore can't fully enter into the Neoplatonist spirit of things。 Still， if you want to read the Elements of Theology by Proclus， this is the edition for you。 As for the E。T。 itself， it is modelled on Euclid's Elements of Geometry， being a succession of propositions with their commentaries and corollaries， etc。 It is， in short， a system of theology stripped down to its basic propositional statements。 It's tough going， and I certainly didn't understand much of it on this my first reading， but it clearly represents a coherent and systematic world-view that is very much worth the effort required to understand it。 I hope to understand it a lot more on my second reading of it。 。。。more
Kaye
，
This was good， a really interesting and concise look at a lot of things。 Very grounding to read after Proclus' commentary on the PARMENIDES。 The only off comment I have is that Dodds made some passive aggressive remarks in the notes about Proclus' system that really came off weird to me。 This was good， a really interesting and concise look at a lot of things。 Very grounding to read after Proclus' commentary on the PARMENIDES。 The only off comment I have is that Dodds made some passive aggressive remarks in the notes about Proclus' system that really came off weird to me。 。。。more
Joel Zartman
，
Much of what Proclus does "is but the hardening into an explicit law of what is implicit in Plotinus。" -Dodds。Dodds' commentary is rich。 I was expecting less of Proclus。 His chief concern or one of his main concerns seems to me to be coming to terms better with participation。Proclus is important for the Pseudo-Dionysus and for having a handle on Platonism as it slips from late antiquity into the early medieval period。 Understanding Renaissance Platonism requires some familiarity with Proclus。 Much of what Proclus does "is but the hardening into an explicit law of what is implicit in Plotinus。" -Dodds。Dodds' commentary is rich。 I was expecting less of Proclus。 His chief concern or one of his main concerns seems to me to be coming to terms better with participation。Proclus is important for the Pseudo-Dionysus and for having a handle on Platonism as it slips from late antiquity into the early medieval period。 Understanding Renaissance Platonism requires some familiarity with Proclus。 。。。more
Tyler
，
This is a metaphysical description of the universe beginning from basic ideas and shapes in the style of Euclid’s Elements。 Proclus defines the Aristotleian/Platonic ideas of being， life， and intellect， and defines the nature of the soul and how it is composed。 Great book， it’s a wonderful trip through the ideas of Aristotle and Plato。 Five stars， simply for the diligence， precision， and powerful insights this man had into metaphysics。
Vatroslav Herceg
，
NaprijedZagreb， 1997。Preveo s grčkoga Antun Slavko KalenićUvod i komentar E。R。DoddsPrijevod uvoda i komentara （s engleskog）: Nives ZenkoDjelo je izvorno objavljeno u davno minulom petom stoljeću。Izdanje posjeduje i izvornik na starogrčkome koji je uvijek sučeljen nasuprot tekstu prijevoda na način da svaki tekst posjeduje svoju stranicu。Doddsov uvod i komentar nisu nešto。 Uvod je pomalo srednjoškolski i u sadržajnom i u formalnom smislu。 Jako je zanimljiva filološka strana Doddsova uvoda u kojoj NaprijedZagreb， 1997。Preveo s grčkoga Antun Slavko KalenićUvod i komentar E。R。DoddsPrijevod uvoda i komentara （s engleskog）: Nives ZenkoDjelo je izvorno objavljeno u davno minulom petom stoljeću。Izdanje posjeduje i izvornik na starogrčkome koji je uvijek sučeljen nasuprot tekstu prijevoda na način da svaki tekst posjeduje svoju stranicu。Doddsov uvod i komentar nisu nešto。 Uvod je pomalo srednjoškolski i u sadržajnom i u formalnom smislu。 Jako je zanimljiva filološka strana Doddsova uvoda u kojoj Dodds navodi preko četrdesetak različith verzija ovog Proklovog teksta。 Dodds je objedinio sve te verzije s ciljem da stvori nekakav sinkretizam koji bi bio najbliži orginalu。 Najstariji prijepis Prokla je iz dvanaestog stoljeća。 Dakle， najbliže Proklu što postoji je prijepis koji je nastao sedam stoljeća nakon njegove smrti。 No， pročitavši ovaj tekst， a i prema Doddsu， nisu puno prepravljali i mijenjali Prokla。 Doddsov komentar nisam čitao， ponajviše zato jer sam bez većih problema prolazio kroz Proklov tekst， a ono što pročitah letimice mi se čini kao puko prepričavanje samog Prokla。Stilski je tekst ujednačen， čak se može reći da je i ritmičan。 Tipična antička logičkolika konstrukcija teksta koja je oštri kognitivni rafal silogizama。 U tom vidu je ovaj tekst čisti antički đir pisanja。 Nisam čitao srednjovjekovnu filozofiju （no kao što je očigledno začeh taj pravac）， vjerujem， ipak， da je i sama srednjovjekovna filozofija užasno antička u svome štihu。 Platon i Aristotel su bili stijene koje su i u srednjovjekovlju bile cilj svakog uspinjanja。Sadržajno se tekst može svrstati u rano srednjovjekovlje， no Spengler je daleko bolje posložio povijest i po Spengleru ovaj tekst pripada kaldejskoj kulturi。 Zašto？ Ukratko jet je pun mističkih i magičkih stvari， govori užasno puno o duši， o reinkarnaciji （bez da se sam taj leksem spominje）。 Što je točno kaldejska kultura？ Svi oni koji su čitali Spenglera će znati。 Samo ću reći da se ugrubo može konstatirati da je kaldejska kultura supostojala （i vremenski i prostorno） s magičkom kulturom。 Pojednostavljeno rečeno kaldejska je iranska kultura， a magička je kultura islama i pravoslavlja。Po meni danas su ostaci kaldejske kulture religije Yazida， Druza i zoroastrianstvo （koje i danas postoji）。 Iran je bio kul i prije， ne samo danas。Bacam citat da se vidi kako je Proklo bacao riječi:"Ono， naime， u čemu se nema dijela- jer ima vrijednost monade kao vlastito biće， a ne drugoga， i kao izuzeto od bića koja imaju u nečemu dijela- rađa od sebe bića što su sposobna da se u njima ima dijela。 Ili će， naime， to ostati neplodno， samo za sebe- a u tom smislu ne bi imalo nikakve časti- ili će dati nešto od sebe， i primalac je postao dionikom， a ono što je dato se našlo tu na taj način da se u tome ima dijela。Sve pak ono o čemu se ima dijela， jer je palo u dio onomu što u njemu ima dijela， je drugo od onoga što je prisutno jednako u svim bićima ispunilo svojim vlastitim bićem。 Ono， naime， što se nahodi u jednom biću， toga nema u drugima; ono pak što je prisutno u svima na isti način， da sja iz svih bića， ne nahodi se u jednom biću， nego jest prije svih bića。。。。"O čemu ovdje Proklo govori？ Zašto bacih baš ovaj fragment teksta？Ovdje Proklo prvi puta spominje koncept Jednog （Boga， Dobra， Prapočela）。 Proklo u biti nasljeduje više Aristotelovog "nepokretnog pokretača" nego Parmenidovo "Jedno"。 "Ono u čemu se nema dijela" je takvo jer je nadbivstveno， probilo je drugu stranu i oduvijek je bilo na drugoj strani （https://www。youtube。com/watch？v=a3iXE。。。）， to je izvorno prapočelo od kojega sve proistječe， svi oblici bića， sve promjene， cijeli ovaj svijet sa svi svojim dušama， bićima， vremenom i beskonačnošću。 Leksem "biće" se primjenjuje u čisto filozofskoj furci， ne u djetinjastoj materijalističko-znanstvenoj baljezgariji。 Proklo parmenidovski raščlanjuje to "Jedno"， ono je nužno savršeno jer je "plodonosno"， stvara sve i unosi u svemu težnju za savršenošću， za dobrim。 Zato sve stvoreno， i sve postojeće time， teži za povratkom u "Jedno"。 Proklo time izravno spominje krug， Proklo tu poseže za najvećim filozofom- HERAKLITOM EFEŠKIM。 Čitah njegove "Fragmente" （http://161。53。142。7/cgi-bin/wero。cgi？。。。）- najbolji filozofski tekst ikada napisan。 Heraklit je bio otkriven od Nietzschea， preko Friedricha ga je naša faustovska kultura ponovno pronašla。 No， neću dalje u digresije。Heraklit Efeški spominje "diakozmezis" i "ekpirosis"， "diakozmezis" je sama univerzalnost- vrijeme kada je sve bilo Jedno， "ekpirosis" je niz partikulariteta （sva bića， bivstvovanja， promjene， duše， ljudi，stvari。。。）。 Heraklit je smatrao da je vrijeme beskonačna izmjena ovih dvaju koncepata， i zato je Heraklit otac dijalektike。 Vrlo slično govori i Proklo。Uistinu sam guštao čitajući ovo。 Prava hrana za um。 Naglašavam opet， radi se o sjajnim silogizmima u stilu antičke filozofije， ali baš one petog stoljeća prije Krista， a ovo je napisano u petom stoljeću poslije Krista。Nerazumljiv mi bješe koncept bogova， Proklo je bio poganin， želio je dokazati nadbivstvujuću prirodu bogova i tu sam se izgubio dosta。 No， vraćat ću se ovom djelu。Umoran sam i znojan （ranokolovoška vruća kasna vura u mediteranskom podneblju）。 Ispričavam se radi možebitnih nezgraponsti u pisanju。Nema smisla da detaljno razlažem ovo djelo。 Ono što mi je prvo palo na pamet uzgredno bacih u ovaj komentar。 Pročitajte Prokla ako volite imalo filozofiju！Hasta luego！ 。。。more
John Cairns
，
It is hard-going but if you want to know the way pagan philosophers thought then and especially about neoplatonist thinking at the fag end of paganism， this book is a must。 I was looking for what it had to say about the soul， not much more really than that you can't be a living animal without what is regarded as an entity in itself and， it is insisted， with a principle of life for， being platonists， they're mad keen on forms and， being philosophers， on cognition。 They're also keen on its self-an It is hard-going but if you want to know the way pagan philosophers thought then and especially about neoplatonist thinking at the fag end of paganism， this book is a must。 I was looking for what it had to say about the soul， not much more really than that you can't be a living animal without what is regarded as an entity in itself and， it is insisted， with a principle of life for， being platonists， they're mad keen on forms and， being philosophers， on cognition。 They're also keen on its self-animation， other than that it animates the body， because they want it to exist apart from the body。 Thus reincarnation。 It's immaterial， therefore cannot be subject to destruction。 The problem with their thinking is the wishful thinking of the mortal for immortality and putting that latter first and trying to reconcile the corporeal with it。 It becomes all airy fairy when they impute souls to the sun and planets which are considered self-motivated。 My own soul qua receptive soul is not that up to moving me。 What they'd call the spirited part of the soul， however， and not only moves me but being peripatetic can move others。 It is my unconscious will but if it can act separately from my body there's no reason it should itself die。 I think it must， whatever it thinks。 Ah， it does think， in fact better than I do except it informs my mind， so noncorporeal and cognitive， hmm， and possibly indiscerptible， and， being peripatetic， able to possess the sun and planets， hmm， they weren't far wrong - except for forms。 。。。more
Joe
，
Man this book is difficult。 Really。 But if what you're after is vintage systematic neo-platonic thought， then dive right in。 Man this book is difficult。 Really。 But if what you're after is vintage systematic neo-platonic thought， then dive right in。 。。。more
Reference
google book https://www.google.com/search?tbm=bks&q=The Elements of Theology
hathitrust digital library https://babel.hathitrust.org/cgi/ls?q1=The Elements of Theology&field1=ocr&a=srchls&ft=ft&lmt=ft